Do redovite treće godine integriranog studija pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci između ostalog dobro sam naučila što je Ustav, a što je pravo u svojoj punini odnosno što su zakoni, konvencije i sve ostalo.
Iako se mnogima čini suprotno, ipak su s razlogom kolegiji posloženi na način na koji su posloženi pa se tako s debelim razlogom Ustav RH sluša već na prvoj godini.
Osim što pruža osnovi pravi okvir, Ustav je vrlo lagan i egzaktan.
Ne zahtijeva toliku kombinatoriku, usklađivanje s ostalim propisima niti sadrži brdo načela kao ostali zakoni koji uređuju privatno i javno pravo. Osim načela supsidijarnosti i razmjernost sve je onako kako piše.
Stoga bi se Ustav tako trebao i tumačiti; uzmeš, pročitaš, napišeš, bok. Međutim Ustav dijeli komadić čari koju u svojoj punini donose zakoni, a to je umijeće stavljanja propisa u kontekst/ situaciju.
Upravo je zbog toga (kao i ostali pravni propisi) podložan prosto rečeno silovanju i razno raznom mrcvarenju.
Jasno je da će samo iznadprosječno mudar, inteligentan i životan čovjek znati kako uskladiti propis i kontekst.
Upravo je kroničan nedostatak takvih ljudi razlog zašto svjedočimo trenutnoj situaciji čiji je predvodik predsjednik Zoran Milanović.
Poprilično je bilo očekivano da će prvi juriš na Ustavni sud kao grotlo neživotnih, nemudrih i ispodrposječno ili u najboljem slučaju prosječno inteligentnih izvršiti upravo Milanović.
Zoran Milanović upravo je sve kontra od navedenog te je takav rat ustaljenih bara i sitemskih podložnika s bujicom promjena bio neizbježan.
Takva se situacija čak može objasniti prirodnim znanostima kroz bazični zakon akcije i reakcije. Baš ništa čudno.
Čudna nije ni današnja presuda Ustavnog suda koja zapravo nije presuda nego preporuka/upozorenje, a koja u svojoj suštini unatoč tome što ju tako nazivaju nije niti to nego je obična, ljigavo-formalno sastavljena prijetnja od strane vladajuće strukture bilo kakvom otporu.
Evo nekoliko razloga zbog kojih je to upravo tako:
- Ustavni sud ne postoji u svim državama pa već sama ta činjenica stavlja upitnik nad istinskom potrebom da takvo tijelo postoji. Npr.Francuska nema, a u nekim državama ulogu ustavnog suca čak ne moraju izvršavati pravnici nego to mogu biti i politolozi.
- Predsjednik Milanović sjajno je iskoristio jezičnu barijeru; ono što u Ustavu NIJE izrijekom zabranjeno.
Dakle nigdje u Ustau ne piše zabrana ovakvog predsjenikovog postupanja. Ono što Ustav navodi u članku 96. je:“ Predsjednik Republike ne može obavljati niti jednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.
Ustavni sud je samu kandidaturu stavio u kategoriju dužnosti.“ Dužnost hrvatski jezik definira kao obavezu ili zadatak pa se zapravo spor vodi oko značenje riječi.
Što je za koga obaveza ili zadatak?
Kadidatura kao takva ne predstavlja baš nikakvu obavezu, ona naprosto stoji pa što bude. Drugi jednako tako apsurdan spor je oko sintagme „u duhu Ustava/ demokracije“.Dakle u duhu Ustava je to što Ustavni sud drži usta zatvorena za vrijeme dok HDZ pljačka sve redom, ali nije u duhu Ustava to što nam je Predsjednik Republike dovoljno pametan da shvaća što u Ustavu piše, a što ne piše. Pritom ga je i sam pisao! Zanimljivo… no, apsurdi se nižu dalje pa tako nailazimo na Zakon o EU parlamentu izglasan 2010.godine koji dopušta Predsjedniku Republike da se kandidira ze EU parlament, ali istovremeno nije Ustavno da se taj isti Predsjednik Republike kanidira za naš parlament.
Ustavno je također bilo prisilno tjeranje na cijepljenje pilot projekt cjepivom svih pa i mladih i zdravih samo zato da se ovi što su svjesno i namjerno uništavali svoj imunitet tokom čitavog života osjećaju „zaštićeno“. Tako ustavno/neustavno možemo unedogled…apsurdno, jadno i bijedno.
3. Današnja preporuka aka presuda donesena je od srane HDZ-a.
To je činjenično stanje.
Strukture odnosno tijela sačinjavaju ljudi, ne umjetna inteligencija niti šahovske figure- to su ljudi ok krvi i mesa, prepuni mana i podložni koječemu. Ako smo to usvojili možemo jednostavno zaključiti sljedeće:
Ustavni sud sačinjava 13 sudaca koji su birani iz parlamenta (Sabora) koje također predlažu političke strukture (stranke).
Postoji mogućnost da određeni predloženi suci zaista ne budu stranački kotačići ,ali o njima nešto kasnije.
Današnju preporuku donijelo je 9 HDZovaca.
Da, 9 ljudi koje je na mjesta ustavnih sudaca instalirao HDZ kao vladajuća stranka.
Dva suca odbila su sudjelovati u glasanju te su napustili sjednicu, a preostali dvojac glasao je protiv odluke.
Ajde da tu četvorku dodatno razjasnimo. O kojoj se to četvorki radi?
Protiv današnje odluke glasala je SDP-ovka Ingrid Antičević Marinović (također očekivano kao i onih 9 velečanstvenih), ali i trojka koja ne spada u kategoju stranačkih kotačića odnosno neovisna trojka: Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec.
Iako je spomenuta trojka predložena od oporbenog SDP-a oni nisu u direktoj vezi sa stankom niti suzprežu nad kritiziranjem stavova SDP-a. Pa je tako sudac Abramović pisao naprosto briljantna izdvojena mišljenja za vrijeme COVID19 pandemije i time udarao i na sdp-ove stavove koji su se tada sramotno perfektno poklapali sa hitlerovskim stavovima vldajućeg HDZ-a.
Možete li zamisliti da itko iz redova HDZ-a udari po HDZ-u samo zato što misli da je nešto što radi HDZ neispravno?
Pa baš i ne, odnosno da, ali onako kako su i otrovne glive jestive; jednom i nikad više. Abramović je onomad branio demokraciju u punini te je provodio u praksu upravo ono o čemu sam ranije pisala: ljudski i mudro stavljao je propis u kontekst.
Za vrijeme pandemije sudac Abramović u svojim izvodjenim mišljenima upozoravao je na nepovratnu štetu koju hitlerovske zabrane koje su provodili vladajući zajedno sa svojom većinom na Ustavnom sudu mogu donijeti demokraciji; onoj demokraciji za koju smo platili tisućama i tisućama mladih života koji se ne mogu baš nikada usporediti sa profilom žrtava koje je sa sobom odnio covid.
Tada je uz suca Abramovića stajao i sudac Selanac i sutkinja Kušan. Je li slučajnost da se upravo ta trojka i sada ponovno odlučno suprostavila ludilu i gaženju pravnog poretka? Pa i ne baš.
Politika je beskonačna igra na snagu, izdržljivost i mudrost ili bi barem takva trebala biti.
Politika upravo sjaji u punom sjaju.
Pa ako je već tako onda neka konačno bude:
Kruha od igara!
Sadržaj ovog teksta je zaštićen autorskim pravima. Vlasnik autorskih prava na ovaj tekst je Dagmar Marinić. Svako neovlašteno kopiranje, distribucija, izmjena, javno prikazivanje ili bilo koja druga zloupotreba ovog teksta bez izričitog pisanog dopuštenja autora će biti predmet pravnih sankcija sukladno zakonima o zaštiti autorskih prava.
