“Zanimljive su te skupine ljudi koje ama baš sve opravdavaju prirodnim znanostima. Takav pristup mogao bi se usporediti s onom: “znanje je imati svijest o tome da je rajčica zapravo voće, mudrost je ne staviti ju u voćnu salatu.” U ovom slučaju znanje bi bila svijest o genetskoj modifikaciji kod sporne boksačice, a mudrost bi bila razumijevanje da sama ta činjenjica ne obitava sama za sebe već koegzistira u svim ostalim sferama kao npr.filozofiji odnosno običajima boksa koje je, uz prirodne znanosti stvorio čovjek. No, uz znanje i mudrost, u ovom bih slučaju na pijedestal ipak stavila neku višu pravicu. Ona bi uz znanje i mudrost dala obol i zaključila da nikako i ni u kojem slučaju nije pravično omogućavati patnju hrpe sportašica zbog jedne genetske modifikacije te znati da 2024.godina itekako ima alata za instant prevenciju spomenute patnje. Imati volju i želju za istim? E to je već drugo pitanje.” – Dagmar Marinić
Nakon skandala s Posljednjom večerom aka grčkim bakanalijama stigao nam je jedan ipak složeniji, intrigantniji. Zapravo iako otvaranje OI smatram nepotrebnim kičem i bacanjem žući kroz uvjerenje da se samo tako može privući pažnja nekako mi je čudno drago da se u centar priče ipak vratio sport kao idejni začetnik samih OI pa makar kroz ovakav čudan, klimav slučaj sklon interpretacijama. S obzirom na to da je slučaj svima već poznat neću raditi nikakve uvertire.
Tvrditi da nije Khelif kriva što je tako rođena isto je kao da ste izrekli “tko je ostalim boksačicama kriv što su rođene s uobičajenim prirodnim, ženskim levelom testosterona”. Dakle, apsurd je jednak. Uz to što sam godine provela baveći se trenerskim poslom i uz ostale netjecateljske sportove bavila sam se i natjecateljskim boksom dozvoljeno mi je komentirati iz prve ruke. Zbog endomorfne građe tijela često sam ulazila u ring s višim, “krakatijim” boksačicama koje su više naginjale ektomorfnoj građi..
Boks, iz moje perspektive, ima dvije mane:
1.Daleko više naginje subjektivnom sportu. To bi u prijevodu značilo da nema one klasične objektivne pobjede kao npr. u atletici. Niste prvi samo zato što ste prvi prošli finiš crtu i ako vam to kaže naprava koja se zove štoperica; prvi ste ako zadovoljite uvjete koji se najčešće očituju kroz sakupljene bodove (osim, jasno, ako ste uspjeli zadati knockout što je daleko rjeđa pojava u ženskom boksu) odnosno broj čistih udaraca koje kao takve jako često subjektivno procjenjuju i ocjenjuju suci pokraj ringa. To je najčešći razlog tzv.”namještanja mečeva” odnosno suđenja u nečiju korist.
2.ogromnu ulogu igraju same, laički rečeno, tjelesne postavke. Imat ćete veliku prednost ako imate tjelesnu predispoziciju lakšeg skidanja kila i upadanja u nižu kategoriju, ako niste skloni intenzivnijoj izgradnji mišićne mase nego ste više izduženog tijela.. U tom ćete slučaju zadržati svoje tjelesne osobine odnosno dugim rukama lakše ćete dohvaćati protivnika i zadavati više čistih udaraca, a pritom ćete biti u mogućnosti upasti u kategoriju niže gdje će vas dočekati najčešće niže boksačice. U suprotnom, ako ste niži i nabijeniji i ne možete lako uloviti nižu kategoriju bez da se pržite u sauni i izgladnjujete se što će vas nedvojbeno ostavite barem bez pola snage, tada ćete morati daleko više pažnje posvetiti taktici “ulaska” u prostore u kojima vas protivnik zbog dužine ruku neće moći samo tako dohvatiti. Primjer za ovaj izrazito čest slučaj (bio je i moj slučaj) u natjecateljskom boksu su mečevi Mike Tysona. On je kroz godine usavršio uskakivanje u protivnika. Moj savjet je pogledati jedan od njegovih mečeva s višim protivnikom; priča će vam postati jasnija. Iako je Mike bio profesionalni boksač, a u ovom je članku riječ o amaterskom boksu sistem je na tom polju jednak.
Uz stavku broj dva nadodajte još muški level testosterona. Dakle spornu boksačicu enorman level testosterona nije napravio samo neusporedivo jačom od bilo kojeg ženskog ljudskog bića već ju je izdužio odnosno napravio neusporedivo većom i jačom što je također dominantan utjecaj testosterona. Muškarci su zbog testosterona u prosjeku neusporedivo viši, jači, mišićaviji od žena. Kad sve uzmete u obzir ispada da djevojke upravo boksaju u najmanju ruku s “polumuškarcem”. Unatoč tome što je Odbor dopustio da ovaj problem ostane neriješen prije samog početka OI, konkretan problem itekako je poznat od prije iz čega se jasno može zaključiti da je itekako bio rješiv odnosno sve ovo se nije trebalo dogoditi, a boksačice su mogle biti pošteđene dodatne nepravde. Pišem dodatne jer moderni sport ionako sam po sebi grca u nepravdama.
Objašnjenje:
IBA (International Boxing Association) nije dopustio da Khelif nastupi na Svjetskom prvenstvu u boksu za žene. Razlozi koje su naveli vrlo su jasni. Službeni dokument s obrazloženjem dodati ću na kraju teksta.
Unatoč tome postoje grupe i pojedinci koji u aktulnom slučaju ne vide ama baš ništa sporno .Znanstveni portal “Science” navodi da je Khelif do ovih OI u svojoj karijeri izgubila devet mečeva, dakle bila je poražena od strane devet boksačica. Time ističu da ju je ipak moguće pobijediti. U ovakvim poluobrazloženjima koji se zapravo vrte oko zlouporabe znanosti od strane znanstvenika (ako su to znanstvenici) gotovo uvijek nedostaje kontekst, odnosno oni gotovo uvijek apstrahiraju nekoliko činjenica u moru činjenica koje čine čitavu sliku, začine epitetetima ala “znanstveno utemeljeno”, “znanstvenici zaključili” i zatim nam jedno te iste krnje argumente guraju pod nos sve dok otpor ljudi koji ipak razmišljaju šire i dalekosežnije ne postane toliko jak da im jedino preostane zaključiti kako smo svi mi koji u takvu argumentaciju ne vjerujemo zadrti, nazadni i nadasve glupi. Prepoznajete li možda konture nekih, ne tako davno odigranih scenarija?
Ja bih kao buduća pravnica (sada ne kao sportašica) tražila spomenuti portal da mi dostavi fotografije tih devet boksačica, laboratorijske nalaze koji bi pokazali level testosterone i ostalih hormona uz rezultate njihovih doping testova te informaciju o tome da li se radilo o profesionalnim ili pak amaterskim mečevima koje je Khelif izgubila jer možda vam se laički ne čini tako, ali između ta dva tipa meče postoji ogromna razlika; prva je možda upravo učestalost doping kontrole. U slučaju u kojem bih dobila tražene dokaze odmah bih jasno vidjela imaju li i one isti ili sličan visok level testosterona prirodno ili su naprosto dopingirane što je ilegalno, ali i dalje nevjerojatno često i još nevjerojatnije prešutno tolerirano. Dakle, u slučaju da su i spomenute boksačice imale iz navedenih razloga visok level testosterone tada je kristalno jasno zašto su dobile mečeve protiv Khelif; vidi čuda, u tom slučaju su ravnopravne s jednakim levelom testosterona. Važno je pritom znati da spomenuta organizacija imena IBA koordinira amaterski tip mečeva npr.svjetska prvenstva dok s profesionalnim mečevima nema nikakve veze.
Zanimljive su te skupine ljudi koje ama baš sve opravdavaju prirodnim znanostima. Takav pristup mogao bi se usporediti s onom: “znanje je imati svijest o tome da je rajčica zapravo voće, mudrost je ne staviti ju u voćnu salatu.” U ovom slučaju znanje bi bila svijest o genetskoj modifikaciji kod sporne boksačice, a mudrost bi bila razumijevanje da sama ta činjenjica ne obitava sama za sebe već koegzistira u svim ostalim sferama kao npr.filozofiji odnosno običajima boksa koje je, uz prirodne znanosti stvorio čovjek. No, uz znanje i mudrost, u ovom bih slučaju na pijedestal ipak stavila neku višu pravicu. Ona bi uz znanje i mudrost dala obol i zaključila da nikako i ni u kojem slučaju nije pravično omogućavati patnju hrpe sportašica zbog jedne genetske modifikacije te znati da 2024.godina itekako ima alata za instant prevenciju spomenute patnje. Imati volju i želju za istim? E to je već drugo pitanje.
